|
Prvi Waitsov album posle trostruke kompilacije neobjavljenih pesama Orphans: Brawlers, Bawlers and Bastards, jeste treći živi oficijelni album u njegovoj karijeri.
Prvi Nighthawks at the Diner iz 1975. godine, smatra se klasikom, drugi Big Time iz 1988. godine, izazvao je poprilične kontroverze. Ovaj treći Glitter And Doom Live predstavlja zapis sa njegove prošlogodišnje trijumfalne turneje po Americi i Evropi.
Glavne zamerke koje mu se upućuju jesu da je Waits pogrešio što je sve priče, šale i dosetke, koje su sastavni deo njegovog nastupa, isekao iz živih snimaka i postavio na disku broj dva, gde se nalaze "Tom Tales" u trajanju od 36 minuta i time im smanjio mogućnost češćeg slušanja kao i dramatiku samog nastupa.
Druga je da je pokušao i donekle uspeo da od snimaka sa više mesta napravi jednu celinu uklapajući pesmu za pesmom. Ipak i ovde ima jedna priča koja se pod naslovom "Story" nalazi kao 16-ta na prvom disku.
Okupivši izvanrednu grupu muzičara Tom Waits šeta kroz noviji period svoje karijere i albume Blood Money (2002), Mule Variations (1999) i Real Gone (2004), ali i poseže za pojedinim pesmama iz ranijeg repertoara - "Singapore" sa Rain Dogs (1985), "I'll Shoot The Moon" i "Lucky Day" sa The Black Rider (1993), "Dirt in the Ground", "Such a Scream" i "Goin'Out West" sa Bone Machine (1992), kao i verziju "Fannin Street" sa Orphans (2006).
Od početne "Lucinda/Ain't Goin' Down" koja dva puta menja ritam, preko savršene, nove, verzije "Singapore", upečatljivog "Get Behind The Mule" , Tom Waits svojim promuklim glasom fascinira slušaoce i uvodi ih u čudan svet nesrećnih i često pogrešno zaljubljenih marginalaca.
Teško je izdvojiti koje su najbolje izvedbe na albumu ali se zaista ističu "Dirt in the Ground", energična "Such a Scream" sa električnom gitarom i udaraljkama i eksplozivna "Goin' Out West". Naravno ne treba zaboraviti ni elegičnu "Falling Down" koja prosto izmamljuje suze svojom ogoljenom emotivnošću.
Plešući valcer, oslanjajući se pomalo na grčke motive i pevajući svoju vrstu bluesa Tom Waits ostaje jedan i neponovljiv.
Znajući kako su njegovi nastupi (pogotovo u Evropi) retki, slušalac može da se donekle uteši ovim zvezdanim nastupom i da sanja da će ipak jednog dana doći taj dan kada ćemo uspeti napakon da vidimo Toma Waitsa i kod nas.
Snovi ili realna mogućnost? Prosudite sami!
slobodan vlaketiĆ
|
|